Ako su ploče nokta zahvaćene gljivicom, to očito neće ukrasiti nokte na nogama. Ali svaka peta osoba se barem jednom u životu susreće s ovom bolešću. Nokat mijenja boju, deblja se i mrvi. Simptomi gljivične infekcije mogu se izbrisati, a liječenje nije propisano na vrijeme.
Kada je imuni sistem oslabljen, gljivice sa noktiju mogu se proširiti na kožu stopala. A u nekim slučajevima, gljivice se mogu širiti krvotokom i uzrokovati oštećenje unutrašnjih organa. Gljivična infekcija je čest uzrok alergije i pogoršanja mnogih bolesti, na primjer, bronhijalne astme. Bolesna osoba je opasna za druge, a posebno za djecu.
Liječenje gljivične infekcije noktiju nije lak zadatak. Pacijentu će biti potrebna upornost i tačnost. Unatoč prividnoj neozbiljnosti bolesti, važno je na vrijeme prepoznati gljivicu stopala i obavezno je liječiti.
Uzroci gljivičnih infekcija noktiju
Gljive koje uzrokuju bolest noktiju normalni su stanovnici životne sredine. Ali pod određenim uvjetima, gljivični micelij može početi da se razvija u ljudskoj koži ili noktima. Onihomikoza, gljivica noktiju, javlja se nekoliko puta češće na stopalima nego na rukama. To je zbog činjenice da su stopala češće ozlijeđena i dolaze u veći kontakt sa kontaminiranim površinama. Gljivice na noktima se pojavljuju na prstima i rukama na isti način.
Možete se zaraziti gljivicom u zajedničkim prostorijama gdje ljudi hodaju bosi. To su plaže, bazeni, kupke, saune, teretane, tuševi. Pahuljice kože koje sadrže spore gljivica ljušte se s nogu bolesne osobe. Spore su vrlo otporne i mogu ostati održive godinama. Gljive posebno vole vlažna okruženja i drvene površine.
Kada dođe u kontakt sa kožom zdrave osobe, spore se aktiviraju i počinju da se razmnožavaju. Obično su prva zahvaćena stopala. Kasnije se infekcija može proširiti na nokte na nogama i rukama. Bolesna osoba, zauzvrat, postaje izvor infekcije za članove domaćinstva, posebno za djecu.
U jednoj porodici je veća vjerovatnoća da će se bolest razviti kod jednog od roditelja i kod djeteta nego kod oba supružnika. Razlozi za to leže u genetskoj predispoziciji.
Znakovi i vrste bolesti
Bolest noktiju na nogama nije teško prepoznati; njegovi simptomi su očigledni. Ovisno o tome kako izgleda zahvaćeni nokat, razlikuju se tri oblika bolesti: normotrofični, hipertrofični i atrofični.
| Oblik lezije | Znaci bolesti |
|---|---|
| Normotrofni. | Nokat zadržava boju i snagu. Simptomi bolesti ograničeni su na pojavu mrlja na površini nokta. |
| Hipertrofična. | Nokat se zadeblja, postaje neproziran i labav. Vremenom mijenja oblik i izgleda kao "ptičja kandža". Ovaj fenomen se naziva grifoza. |
| Atrofičan. | Uništavanje noktiju na nogama. Nokat postaje tup, mrvi se, a nokat je otkriven. S vremenom se ploča nokta može potpuno srušiti. |
Na mjestu prodiranja infekcije u nokat razlikuju se distalno-lateralna, proksimalna, totalna i površinska onihomikoza. Najčešća je distalno-lateralna onihomikoza. Ovo je opcija kada infekcija uđe u nokat sa njegovog slobodnog kraja i zahvati slobodnu ivicu nokta i nokat se nabora desno i lijevo od nokatnog ležišta. U proksimalnoj verziji zahvaćen je dio rasta nokta nasuprot slobodnom rubu. U površnoj verziji, gljivica utječe na cijelu površinu ploče nokta izvana. Izgleda kao fini bijeli prah rasut po površini nokta. Totalna varijanta je ishod bilo kojeg oblika, kada se gljivica proširila i cijeli nokat je potpuno zahvaćen.
Prvi znaci bolesti javljaju se na stopalu, jer se tu javlja infekcija. Koža stopala se ljušti, razmaci između prstiju postaju crveni, može se javiti svrab. Prvi znakovi oštećenja noktiju: pojava mrlja na ploči nokta. Mrlje mogu biti bijele, žućkaste ili plavo-crne, što je tipično za plijesan. Nakon toga, gljivica prodire dublje, zahvaćeni nokat izgleda dosadan, zadebljan ili se mrvi. Zahvaćene su susjedne ploče nokta.
Da bi se precizno utvrdili uzroci bolesti, vrši se mikroskopija struganja noktiju. Neki laboratoriji imaju priliku da inokuliraju ovaj materijal na hranjivu podlogu kako bi uzgajali i proučavali kulturu gljive.
Kako se provodi tretman?
Liječenje gljivične infekcije treba započeti čim se prepoznaju početni znakovi bolesti. Istovremeno, liječenje ne može započeti dok se ne dobije potvrda da je uzrok bolesti gljivica. Ne treba tek tako provoditi skupe i štetne po organizam tretmane!
Liječenje gljivične infekcije uključuje niz mjera:
- uklanjanje zahvaćenog nokta;
- uzimanje antifungalnih lijekova;
- tretman nokatnog ležišta lokalnim sredstvima;
- dodatne metode liječenja: lasersko zračenje, fizioterapija, vaskularni agensi.
Uklanjanje noktiju vrši se kada je nokatna ploča zadebljana, a lijekovi kroz nju ne mogu prodrijeti u subungualni sloj. Zahvaćeni nokat možete ukloniti pomoću posebnog flastera. Pacijent može samostalno izvršiti ovo uklanjanje. Posebna masa se nanosi na ploču nokta, učvršćuje gipsom i nakon dva dana se uklanja. Ploča nokta se može ukloniti struganjem sloj po sloj.
Međutim, dokazano je da je tretman efikasniji kada se nokat ukloni kirurški. Kirurg uklanja nokat pod lokalnom anestezijom. Ploča nokta se obično može ukloniti pomoću stezaljke. Uklanjanje nokta vam omogućava da značajno povećate efikasnost terapije.
Liječenje antifungalnim lijekovima provodi se 3-6 mjeseci. Za lokalni tretman subungualnog područja, apoteke imaju različite vrste preparata u obliku lakova, sprejeva i losiona. Poželjno je odabrati lijek s istim aktivnim sastojkom koji pacijent uzima oralno. Fizioterapija i vaskularni lijekovi dopunjuju tretman. Sve ove mjere omogućavaju povećanje dotoka krvi u stopalo i povećanje isporuke ljekovitih tvari do mjesta gljivične infekcije.
Čak i ako su svi simptomi nestali, 2 i 4 mjeseca nakon završetka liječenja potrebno je uraditi kontrolne pretrage kako bi se utvrdilo da li je došlo do recidiva.
Razlozi neefikasnog liječenja mogu biti različiti. Možda je gljiva neosjetljiva na lijek koji se koristi za terapiju. Dešava se da osoba ne poštuje u potpunosti medicinske preporuke. Moguća je ponovna infekcija.
Onihomikoza stopala kod djece
Rizik od infekcije kod djeteta prvenstveno je povezan s gljivičnim infekcijama odraslih u porodici. Djeca se često zaraze u bazenima. Kod djece nije formirana imunološka odbrana, pa je rizik od infekcije kod djeteta veći nego kod odrasle osobe. Istovremeno se procesi regeneracije kod djece odvijaju brže. Stoga nokti rastu brže nego što se gljivice šire po njima, a dijete možda neće razviti bolest.
Kod djece se simptomi bolesti ne razlikuju od onih kod odraslih, a principi liječenja vrijede isti. Prvi simptomi bolesti, kao i kod odraslih, javljaju se na koži stopala: svrab, ljuštenje, a prostori između prstiju postaju vlažni. I tek tada se infekcija širi na nokte na nogama.
Tretman za djecu je nežan. Za dijete je moguće samo lokalno liječenje, bez upotrebe tableta, koje nisu bezopasne za malu djecu.
Da bi se spriječilo da se drugi članovi porodice zaraze od bolesnog djeteta, moraju se poduzeti posebne mjere. Cipele i igračke treba tretirati antisepticima, a posteljinu peglati vrućom peglom.
Gljivice kod žene koja doji opasne su za bebu. Ali liječenje u ovom slučaju moguće je samo lokalno, jer antifungalni lijekovi prodiru u mlijeko tijekom dojenja. Ovo je štetno za dijete. Žena može završiti cijeli tok liječenja kada odvoji svoju bebu.
Sprečavanje gljivičnih infekcija stopala
Razlozi ponovne infekcije gljivicom često leže u činjenici da se prevencija bolesti ne provodi. Prevencija onihomikoze uključuje sljedeće mjere.
- Nošenje udobnih cipela od prirodnih materijala, posebno u vrućoj sezoni.
- Svakodnevna promjena čarapa, čarapa, tajica. Treba ih svakodnevno prati i, ako je moguće, peglati.
- U bazenu i sauni obavezno nosite papuče na nogama i ne hodajte bosi.
- Nikada ne nosite tuđe cipele – ovo je posebno važno za dijete.
- Svi alati za pedikir i peškiri za stopala moraju biti individualni.
Ukoliko u porodici postoji pacijent sa onihomikozom, potrebno je sprovesti ciljanu prevenciju infekcije ostalih članova porodice. Da bi to učinio, pacijent mora koristiti lokalna antifungalna sredstva: lakove, kreme, sprejeve. Pomažu u sprečavanju širenja spora kao uzroka infekcije.
Pacijentove cipele i uloške treba tretirati. Svaki komad obuće mora se iznutra i izvana obrisati dezinfekcijskim rastvorom. To može biti 25% formaldehida ili 40% otopina obične octene kiseline. Postoji poseban sprej za antifungalni tretman obuće. Nakon što su cipele obrisane, unutra se ubacuje tampon i cipele se umotaju u plastičnu vrećicu na jedan dan. Zatim morate svaki komad obuće obrisati amonijakom i prozračiti.
Pacijent treba odabrati čarape i tajice od prirodnih materijala. Svaki put kada ih perete, potrebno ih je kuhati sa sapunom i sodom 20 minuta. Otopina sode sapuna priprema se na sljedeći način: 50 grama deterdženta se razrijedi u 10 litara vode i doda se 200 grama sode.
Prevencijom će se spriječiti oboljenje članova porodice i ponovna infekcija samog pacijenta.